KVETIAPIN U FOKUSU: MOŽE LI POBOLJŠATI DUGOROČNE ISHODE KOD SHIZOFRENIJE?

Shizofrenija pripada skupini takozvanih funkcionalnih psihoza a termin shizofrenija je 1908. godine uveo Eugen Bleuer. Razvoj i definiranje karakteristika ovakvih  poremećaja proveo je Emil Kraepelin koji je koristio termin “dementia paecox” za opis poremećaja koji su započeli u ranoj odrasloj dobi a karakterizirali su ih kognitivni deficit i loša dugoročna prognoza. Uvođenjem antipsihotika u psihofarmakoterapiju shizofrenih psihoza postalo je moguće  njihovo liječenje a što se posebno odnosi na pozitivne simptome. Dugoročna prognoza je povoljna za polovicu oboljelih, karakterizirana jednim ili više relapsa s potpunom remisijom u tom intervalu. Druga polovica tokom vremena razvija rezidualne simptome koji kod jednog broja ostaju stabilni ali se kod 40% svih oboljelih pogoršavaju, čime se sprječava da postignu svoje samopostavljene psihosocijalne ciljeve.

Shizofrenija je teški, najčešće hronični, onesposobljavajući mentalni poremećaj čiji su osnovni simptomi trajne deluzije i halucinacije, poremećaj mišljenja, doživljaj uticaja, pasivnosti i kontrole. Ona je najpoznatija i najčešća psihijatrijska bolest. U najvećem broju slučajeva se razvija u kasnim tinejdžerskim i ranim tridesetim godinama.

Prevalenca shizofrenije u svijetu je 1% ali postoje varijacije zavisno od rase i etničke pripadnosti, zemlje i geografskog porijekla. Ako osoba ima bližeg srodnika sa ovim oboljenjem prevalence raste na 8-10%.                                                                                                          

50-60% osoba sa ovim oboljenjem realizuje, a 20% pokuša samoubistvo dok veliki procenat ima značajne suicidalne ideje. Većina ima teškoće pri obrazovanju kao i u održavanju zaposlenja, ograničeni su im društveni kontakti izvan porodice te rijetko stupaju u brak. Očekivano trajanje života kod osoba oboljelih od shizofrenije je smanjeno zbog povezanih zdravsvenih stanja kao što su: gojaznost, dijabetes, metabolički sindrom, kardiovaskularne i plućne bolesti.

Studija COSMOS (COmorbiditieS in MOst severe neurology & psychiatric disorders) predstavlja multicentrično, prospektivno, naturalističko i neintervencijsko opservaciono istraživanje provedeno u zemljama Zapadnog Balkana, s ciljem sagledavanja komorbiditeta i terapijskih pristupa kod teških neuroloških i psihijatrijskih poremećaja, uključujući shizofreniju.

U okviru COSMOS BiH poduzorka utvrđeno je da 63,3% pacijenata sa shizofrenijom (SCH) konzumira duhan. Prema bračnom statusu, najveći udio ispitanika čine neoženjeni/neudati (61,5%), zatim razvedeni (10,1%) i udovci/udovice (0,9%), dok je 27,5% ispitanika u braku. Analiza radnog statusa pokazuje da je 11% ispitanika zaposleno u punom radnom odnosu, 0,9% u nepunom radnom odnosu, 8,3% radi povremeno, 27,5% je penzionisano, dok većinu čine nezaposleni (52,3%).Smatra se da su neki od uzroka nastanka shizofrenije: izloženost virusima, prenatalne infekcije, stres majke, komplikacije trudnoće i poroda, zloupotreba droga te genetska predisponiranost. Učinjeno je nekoliko pokušaja da se objasni veza između promijenjene funkcije mozga i shizofrenije. Većina simptoma ove bolesti se može objasniti disregulacijom dopamina ”dopaminska hipoteza”. Simptomi shizofrenije se mogu podijeliti u pet skupina:

• Pozitivni – halucinacije, deluzije, poremećaji mišljenja
• Negativni – manjak emocija, socijalno povlačenje
• Kognitivni – loše učenje, pažnja i rasuđivanje
• Afektivni – depresivno raspololoženje, anksioznost                                                                
• Agresivni – otvoreno neprijateljstvo, verbalni fizički napad

Afektivni poremećaji predstavljaju jednu od najčešćih psihijatrijskih komorbiditeta kod pacijenata sa shizofrenijom. Prema rezultatima COSMOS studije zasnovane na real-world dokazima, depresivni simptomi su prisutni kod 24% pacijenata, dok anksioznost zahvata 32% ispitanika. Ovi nalazi ukazuju na značajnu učestalost afektivnih smetnji u ovoj populaciji, što ima važne implikacije za sveobuhvatan pristup dijagnostici i liječenju shizofrenije.

U tretmanu shizofrenije se teži individualiziranom pristupu tako da se odabire antipsihotik prilagođen pojedinom pacijentu kako bi se potencijal za razvoj nuspojava sveo na najmanju mjeru. U slučaju akutne psihotične epizode terapiju lijekovima treba primijeniti odmah. Brzi početak liječenja lijekovima je vitalan, posebno unutar pet godina nakon prve akutne epizode jer se tada javlja većina promjena u mozgu povezane s bolešću. Dokazi ukazuju da kašnjenje s početkom terapije antipsihoticima može rezultirati doživotnim štetnim posljedicama na psihotične epizode i socijalnu prilagodbu.

1950-ih godina lijekovi koji su se koristili u liječenju ovih oboljenja su nazivani “neuroleptici” iz razloga što su često uvjetovali neurološke poremećaje ekstrapiramidnog sistema i pripadali su klasi lijekova poznatih kao fenotiazini (tipični antipsihotici). Danas se preferira termin “antipsihotici” a lijekovi koji se sve više koriste pripadaju drugoj i trećoj generaciji (atipični antipsihotici).

KVENTIAX® se pokazao kao jedan od atipičnih antipsihotika koji može značajno doprinijeti poboljšanju dugoročnog ishoda kod shizofrenije, posebno zbog niskog rizika od ekstrapiramidnih nuspojava i bolje podnošljivosti u odnosu na tipične antipsihotike. Njegova fleksibilnost u doziranju i širok spektar djelovanja čine ga pogodnim za dugotrajnu terapiju. 

Kvetiapin je efikasan u tri ključne domene simptoma: psihotičnim, afektivnim i poremećajima spavanja, što ga čini posebno pogodnim u liječenju shizofrenije i bipolarnog poremećaja. Ovaj široki spektar djelovanja povezuje se s njegovim farmakodinamskim profilom, uključujući od doze zavisni antagonizam na serotoninskim (5-HT2A) i dopaminskim (D2) receptorima, uz dodatni učinak na histaminske (H1) i adrenergičke receptore. Niže doze kvetiapina (25–100 mg/dan) primarno su povezane sa sedativnim učinkom i poboljšanjem sna, srednje doze (300–600 mg/dan) ciljaju afektivne simptome, dok su više doze (≥600 mg/dan) potrebne za postizanje punog antipsihotičnog efekta kod shizofrenije.        

Kod pacijenata sa shizofrenijom, prelazak na terapiju kvetiapinom tokom 12 sedmica liječenja povezan je sa značajnim poboljšanjem depresivnih simptoma. Rezultati prikazani pomoću Calgary Depression Scale for Schizophrenia (CDSS) ukazuju na smanjenje ukupnog skora nakon promjene terapije u odnosu na početne vrijednosti, što sugeriše klinički značajan antidepresivni efekat kvetiapina u ovoj populaciji. Ovi nalazi podržavaju njegovu ulogu u tretmanu afektivnih simptoma kod pacijenata sa shizofrenijom, posebno prilikom zamjene sa drugih antipsihotika.                                                                                                                                                                           

Prednosti kvetiapina u dugoročnom liječenju shizofrenije

1. Klinička efikasnost

• Smanjuje pozitivne simptome (halucinacije, deluzije) negativne simptome (povlačenje, apatija), afektivne simptome (depresivno raspoloženje i anksioznost), agresivne simptome i simptome nesanice
• Pruža stabilnu kontrolu simptoma uz manji rizik od prekida terapije zbog nuspojava

2. Nuspojave i podnošljivost

• Minimalan rizik od ekstrapiramidnog sindroma (EPS) u poređenju s tipičnim antipsihoticima
• Manje izražene nuspojave u odnosu na druge atipične antipsihotike (npr. manja incidenca tremora i rigidnosti)
• Nema rizika od agranulocitoze, što ga razlikuje od klozapina

3. Dugoročni ishodi

• Bolja adherenca pacijenata zbog povoljnog profila nuspojava
• Smanjuje stopu rehospitalizacija i poboljšava kvalitet života
• Fleksibilnost u doziranju omogućava individualizaciju terapije

Reference:

1. ICD 11 – Mortality and Morbidity Statistics. [internet]. [cited Dec 2018]. Available at: https://icd.who.int/browse11/l-m/en#/http%3a%2f%2fid.who.int%2ficd%2fentity%2f1683919430 
2. Frankenburg FR. What are the DSM-5 criteria for schizophrenia? [internet]. [cited Dec 2018]. Available at: https://www.medscape.com/answers/288259-13963/what-are-the-dsm-5-criteria-for-schizophrenia
3. Schizophrenia. WHO. [internet]. [cited Jan 2018]. Available at: http://www.who.int/mental_health/management/schizophrenia/en/
4. Schizophrenia: Prevalence [Internet]. [cited May 2018]. Available from: https://www.uptodate.com/contents/schizophrenia-in-adults-epidemiology-and-pathogenesis  
 5. Shizophrenic disorders, Sense and Nonsense in Conceptualization, Assessment and Treatment; Leighton C.Whitaker, 1992.                                                                                                                                                                                                
6. Wittchen HU et al. The size and burden of mental disorders and other disorders of the brain in Europe 2010. Eur Neuropsychopharmacol. 2011 Sep;21(9):655-79. Available at: https://www.ecnp.eu/~/media/Files/ecnp/communication/reports/ECNP%20EBC%20Report.pdf
7. Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition (DSM-5). American Psychiatric Association. 2013.
8. Brisch R, Saniotis A, Wolf R, Bielau H, Bernstein H-G, Steiner J, et al. The role of dopamine in schizophrenia from a neurobiological and evolutionary perspective: old fashioned, but still in vogue. Front Psychiatry. 2014;5:47.
9. Stahl SM. Essential Psychopharmacology: Neuroscientific Basis and Practical Applications. Third Edition. Cambridge University 2008; p280.
10. Stahl SM. Essential Psychopharmacology: Neuroscientific Basis and Practical Applications. Cambridge University Press; 2000. 664 p.
11. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu. Digitalni repozitorij – kvetiapin. [internet]. [cited 2026 Apr]. Available at: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:163:001542
12. Valetudo. Kvetiapin – antipsihotik širokog indikacionog područja. [internet]. 2023 [cited 2026 Apr].
13. Cochrane Database of Systematic Reviews. Usporedba kvetiapina i ostalih atipičnih antipsihotika u terapiji shizofrenije. [internet]. [cited 2026 Apr].
14. Štritof K. Uloga dugodjelujućih antipsihotika u terapiji shizofrenije. [internet]. 2021 [cited 2026 Apr].
15. Latas M et al. Diagnostic psychiatric and somatic comorbidity in patients with depression in the Western Balkan countries (COSMOS study). PLoS One. 2024 Jan 2;19(1):e0295754. Available at: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC10760654/
16. Weisler RH et al. Quetiapine monotherapy for bipolar depression: a randomized, double-blind, placebo-controlled study. Am J Psychiatry. 2005 Jul;162(7):1351–1360.
17. McElroy SL et al. Quetiapine in the treatment of bipolar depression: pooled analysis of four randomized, placebo-controlled studies. Bipolar Disord. 2008 Jun;10(4):483–495.
18. Wine JN et al. Effects of quetiapine on sleep in patients with psychiatric disorders. Ann Clin Psychiatry. 2009 Apr-Jun;21(2):89–98.
19. Wiegand MH. Antipsychotics for insomnia: considerations and clinical recommendations. Drugs. 2008;68(17):2411–2417.
20. Smrekar J. i sar. Comorbidities in Most Severe Neurological & Psychiatric Disorders – COSMOS study (real-world evidence), KRKA d.d., epidemiološka analiza, KRAPES/COSMOS program.
21. De Nayer A, Windgassen E, Barnes TRE, et al. Improvement of depressive symptoms in patients with schizophrenia during treatment with quetiapine: results of an open-label study using the Calgary Depression Scale for Schizophrenia. International Journal of Psychiatry in Clinical Practice. 2003;7(1):59–66. doi:10.1080/13651500310001302