Xerdoxo u tromboprofilaksiji kod pacijenata sa artroplastikom kuka (osvrt na RECORD 1 studiju)

Totalna artroplastika kuka i koljena mora biti popraćena primjenom antikoagulantne terapije u trajanju od najmanje 10 dana, kao vid tromboprofilakse[1].

U brojnim meta-analizama prikazano je da upotreba tromboprofilaktičkih lijekova smanjuje broj simptomatskih venskih tromboembolijskih dešavanja kod pacijenata sa totalnom artroplastikom kuka, bez povećanja rizika od masivnog krvarenja.[2]

U tromboprofilaktičke medikamente se ubrajaju niskomolekulski heparini, antagonisti vitamina K i novi oralni antikoagulansi (NOAK). U NOAK se ubrajaju dabigatran, koji je direktni inhibitor trombina, potom rivaroxaban, apixaban i edoxaban koji direktno inhibiraju faktor zgrušavanja Xa.

U randomiziranoj, multinacionalnoj, dvostruko slijepoj studiji pod nazivom Regulacija koagulacije u ortopedskim zahvatima radi prevencije duboke venske tromboze i plućne embolije 1 (RECORD 1) istraživači su uporedili dejstvo i sigurnost primjene rivaroksabana i enoksaparina, koji je niskomolekularni heparin. Rivaroksaban je primjenjivan jednom dnevno u dozi od 10 mg per os, dok se enoksaparin aplicirao subkutano u dozi od 40 mg jednom na dan. U studiju je bilo uključeno 4591 pacijenata iz 27 država.[3]

U jednoj grupi masivna tromboembolija je zabilježena kod 2 od 1622 pacijenta (0,1%) tretiranih rivaroksabanom, dok je kod pacijenata tretiranih enoksaparinom zabilježena u 29 slučajeva od 1604 (1,8%). U drugoj grupi masivna tromboembolija se očitovala kod 4 od 1686 (0,2%) pacijenata tretiranih rivaroksabanom, dok je ista registrovana u 33 slučaja od 1678 (2,0%) pacijenata tretiranih enoksaparinom. [3]

Rivaroksaban se pokazao kao potentniji u tromboprofilaksi u usporedbi sa enoksaparinom. Navedeno istraživanje je pokazalo da oralna primjena rivaroksabana jedanput dnevno ima i potencijalno produženo tromboprofilaktičko dejstvo, bez pratećeg značajnijeg porasta rizika od masivnog krvarenja. [3]

Istraživanje je prošlo kroz niz senzitivnih analiza, kako bi se dokazalo da nema pristrasnosti. Ovim analizama je potvrđen zaključak RECORD1 studije, a to je da je rivaroksaban doveo do značajne redukcije tromboembolijskih dešavanja kod pacijenata sa artroplastikom kuka i da se pokazao efikasnijim za produženu tromboprofilaksu od subkutane primjene enoksaparina. Oba su lijeka pokazala sličan sigurnosni profil. [3] Rezultati ove studije su se pokazali tačnim i u mom ličnom iskustvu. Naša praksa usklađena sa važećim smjernicama jeste da nakon plasiranja endoproteze kuka ordiniramo oralnu primjenu Xerdoxa (rivaroksaban) u dozi od 10 mg jedanput na dan, u trajanju od 42 dana. Broj naših pacijenata kod kojih se očitovao tromboembolijski incident je u korelaciji sa rezultatima ove studije, što ju čini primjenjivom u našem svakodnevnom radu.

[1] Geerts WH, Pineo GF, Heit JA, et al. Prevention of venous thromboembolism: the Seventh ACCP Conference on Antithrombotic and Thrombolytic Therapy. Chest 2004;126:Suppl:338S-400S.

[2] Eikelboom JW, Quinlan DJ, Douketis JD. Extended-duration prophylaxis against venous thromboembolism after total hip or knee replacement: a meta-analysis of the randomised trials. Lancet 2001;358:9-15.

[3] Eriksson BI, Borris LC, Friedman RJ, et al. Rivaroxaban versus enoxaparin for tromboprophylaxis after hip arthroplasty. The New England Journal of Medicine 2008; 358 (26):2765-2775.